Zaštita mora

Zaštita Jadrana

Jadransko more, kao uostalom ni jedno drugo more, nije izolirani sustav pa se pritisci koji djeluju na svjetska mora u većem ili manjem opsegu i jačini pojavljuju i u Jadranu.

S obzirom da je Jadran poluzatvoreno i plitko more utoliko je povećan rizik od ozbiljnih i trajnih posljedica koje imaju intenzivne ljudske aktivnosti poput turizma, ribarstva, pomorskog prometa, marikulture, eksploatacije ugljikovodika, itd…

Prema dokumentu MedTrends: Blue growth trends in the Adriatic sea za većinu tih aktivnosti se očekuje značajan rast kroz slijedećih 15 godina što će dovoditi do sve veće potražnje za prostorom i resursima, sukobima među različitim sektorima te potencijalnim manjim i većim utjecajima na morski okoliš. U takvoj situaciji nužno je usvojiti mjere za zaštitu mora i obale te napraviti širu strategiju upravljanja morem i njegova iskorištavanja.

Štoviše, zaštita i očuvanje svih prirodnih vrijednosti Republike Hrvatske i pravo na zdrav okoliš svih njenih građana zajamčeni su Ustavom, a zaštitu mora i morskog okoliša pod jurisdikcijom RH određuje cijeli niz međunarodnih konvencija, nacionalnih zakona i podzakonskih akata te institucija nadležnih za njihovu provedbu. Međutim, često smo svjedoci da su zakoni i propisi jedno, a njihova provedba sasvim druga kategorija. U Hrvatskoj tako, iako deklarativno svakako postoji izražena svijest o nužnosti zaštite i očuvanja Jadranskog mora, provedba zakona koji reguliraju zaštitu mora je često neučinkovita.

Razlozi za to su zaista različiti i nalaze se na svim razinama: od nedorečenih propisa, nedostatka ljudskih i materijalnih kapaciteta za provedbu zakona, „viših“ gospodarskih interesa vođenih pohlepom određenih skupina ili pojedinaca pa do nepovezanosti i neusuglašenosti državnih tijela odgovornih za zaštitu mora. Takva situacija nerijetko dovodi do prebacivanja odgovornosti s jednog tijela na drugo što u konačnici rezultira situacijama u kojoj nitko nije ni za što odgovoran niti nadležan. To naravno ne vodi ka učinkovitoj zaštiti i očuvanju mora i obale. Istovremeno trebamo biti i iskreni pa uvidjeti da je unatoč nedostacima, Hrvatska zaista kroz posljednje desetljeće i pol napravila prve korake prema uspostavi sustava upravljanja morem koji integrira znanstvene spoznaje, zaštitu bioraznolikosti te potrebe i vrijednosti ne samo korisnika Jadrana već svih hrvatskih građana. Sada je ispred nas veliki posao izgradnje učinkovitosti tog istog sustava. Temelj tome je poznavanje i razumijevanje problema, odnosno prijetnji morskom okolišu te konteksta njihova nastanka i razvoja. Jedino na taj način možemo stvarati i odgovarajuća rješenja.

 

Prijetnje Jadranskom moru

Kroz proteklih tridesetak godina sve je veći broj znanstvenika koji se bave istraživanjem prijetnji morskom okolišu i procjenom njihova opsega pa se u tom periodu i formira znanstvena grana biologije koja je usmjerena na zaštitu oceana i mora – konzervacijska biologija mora. Upravo njihovi zaključci pokazuju da su, unatoč tome što se problemi očuvanja morskih staništa i vrsta lokalno i regionalno razlikuju, glavne prijetnje morskom okolišu uglavnom zajedničke svim svjetskim morima.  Međutim, iako u većoj mjeri među znanstvenicima postoji konsenzus o glavnim prijetnjama, ne postoji sasvim ujednačena lista istih. Neki čak ističu da ne bi bilo pogrešno tvrditi kako uz 190 zemalja svijeta postoji 190 različitih prijetnji bioraznolikosti mora ili, uz takvo rezoniranje, čak onoliko prijetnji koliko je ljudi na Zemlji (u trenutku pisanja Priručnika to je 7.422.097.136). Isto tako liste prijetnji se često razlikuju ne samo po svom sadržaju već i po razini odnosno stupnju promatranja određene prijetnje. Neki tako kao prijetnju navode onečišćenje kao zasebnu kategoriju dok drugi tu kategoriju razrađuju na preciznije izvore, poput izlijevanja nafte, morskog otpada, onečišćenja s kopna i sl. Stoga je svakako bitno i na kojoj razini analiziramo određene prijetnje. Za potrebe ovog Priručnika analizirali smo liste prijetnji iz šest različitih i visoko relevantnih stručnih izvora koje donosimo pratećoj tablici. Iz njih jasno proizlazi da je prelov, odnosno prekomjerno iskorištavanje morskih vrsta, od većine stručnjaka prepoznat kao najveća globalna prijetnja očuvanju morskih vrsta, a time ujedno i općenito funkciji i strukturi morskih ekosustava. To proizlazi iz činjenice da se u slijedu povijesnih događaja prelov pojavljuje prije ostalih, a često je i sam direktni ili indirektni uvjet za pojavu drugih ugroza poput eutrofikacije, mikrobioloških onečišćenja ili uvođenja invazivnih vrsta. Uz prelov u skupinu glavnih prijetnji možemo ubrojiti degradaciju i uništavanje staništa, onečišćenje (iz svih izvora), invazivne vrste te klimatske promjene. Međutim, svakako je bitno imati na umu da je jedan čimbenik malo kada sam uzrok propadanja morskog okoliša. Naprotiv, najčešće se radi o sinergijskom efektu niza čimbenika čiji je utjecaj veći od samog zbroja pojedinačnih prijetnji i poremećaja.

Također je bitno razlučiti same prijetnje od uzroka koji dovode do njihova razvijanja. Takve uzroke znanstvenici Norse i Crowder nazivaju još i ultimativnim prijetnjama te ih prepoznaju kao:

• Prenaseljenost obalnih područja,
• Pretjeranu potrošnju prirodnih dobara,
• Nedovoljno razumijevanje funkcioniranja morskog okoliša,
• Podcjenjivanje vrijednosti morskog okoliša,
• ​Neadekvatan institucionalni okvir zaštite mora.

 

U kontekstu svega navedenog analiziramo i prijetnje Jadranskom moru. Popisi glavnih prijetnji moru iz šest različitih izvora:

1. Antunes i Santos:

   —prelov
   —onečišćenje s kopna
   —odlaganje otpada u more
   —izlijevanje nafte
   —uništavanje obalnih ekosustava
   —klimatske promjene
    

2. IUCN:
   —prelov
   —slučajni ulov
   —klimatske promjene
   —invazivne vrste
   —obalni razvoj
    

3. Leonard i sur.
   —prelov
   —eutrofikacija
   —klimatske promjene
   —invazivne vrste
   —urbanizacija obalnog pojasa
   —incidenti koji rezultiraju onečišćenjem
    

4. Norse i Crowder:
   —prelov
   —fizičke promjene staništa
   —onečišćenje svih tipova
   —invazivne vrste
   —klimatske promjene
    

5. Van Dyke:
   —prelov
   —izravno uništavanje morskih staništa
   —indirektna degradacija morskih staništa iz kopnenih izvora uključujući eutrofikaciju i onečišćenje
   —degradacija obalnih područja
   —invazivne vrste
    

6. CBD:
   —prelov, destruktivni ribolov, krivolov, neprijavljeni i neregulirani ribolov
   —onečišćenje s kopna i sutrofikacija
   —fizičke promjene staništa
   —invazije egzotičnih vrsta
   —globalne klimatske promjene